Dragiša Brašovan (1887-1965) smatra se jednim od najznačajnijih arhitekata kod nas. Za njegovo ime, odnosno, njegov doprinos u svetu arhitekture najčešće se vezuju čuvena zdanja u trima gradovima – Novom Sadu, Beogradu i Zemunu. Predividivo i opštepoznato, u pitanju su zgrade: Dunavska banovina, Državna štamparija (čuveni BIGZ) i Komanda raznog vazduhoplovstva. Impozantno je da sve tri pomenute građevine i danas izgledaju upečatljivo i moderno.

Dragiša Brašovan i Zrenjanin

Diplomirao je davne 1912. godine na području tadašnje Austrogarske carevine (kojoj je pripadao njegov rodni Vršac). Prvo radno mesto dobija u Budimpešti, da bi se, nakon raspada Austrougarske (1918.) vratio u novonastalu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. U tom periodu počinje da radi kao gradski arhitekta u Velikom Bečkereku, gradu koji će se posle zvati Petrovgrad, a danas Zrenjanin.

Mada istoriografska građa o ovom arhitekti nije mala, godine provedene u tadašnjem Velikom Bečkereku i nisu naročito istražene. Ista je stvar posredi i kada je u pitanju njegov profesionalni angažman. Istina, reč je o kratkom vremenskom periodu – tokom 1919. i 1920. godine, međutim, nesumnjivo je da je i taj period nezanemarljiv.

Dakle, Dragiša Brašovan u naš grad (koji se tada drugačije zvao) dolazi na poziv svog zeta, advokata dr Slavka Župunskog. Brašovanov zet je u to vreme bilo Veliki župan Torontalske županije. Pored iskustva u Budimpešti, Brašovanovo tečno znanje i nemačkog i mađarskog jezika bilo je više nego korisno u multijezičkoj sredini.

Dok je radio u Velikom Bečkereku, Dragiša Brašovan radio je i kao nastavnik. U školi je predavao crtanje i geometriju, dakle, konstantno je radio na vlastitom unapređivanju. Tada je izradio projekte rekonstrukcije palate Zadružne banke, kao i za kuću zeta i sestre.

Dragiša Brašovan u Beogradu

Logičan sled u građenju karijere i potrazi za daljim izazovima jeste Beograd u koji Dragiša Brašovan prelazi već 1921. godine. Svega četiri godine kasnije otvara projektantski atelje koji nosi njegovo ime, pa se može reći da od 1925. počinje njegova blistava karijera, i važan period kada je u pitanju domaća arhitektura.

Vreme kada kreće sa svojim radom ovaj čuvenih arhitekta ujedno je i vreme značajne društvene epohe. Naime, u to vreme se Beograd ubrzano razvija i gradi, nakon ratnog doba u kom je bio zaista narušen. Možemo zaključiti da Dragiša Brašovan u Beograd dolazi u trenutku kada ovaj grad gotovo vapi za mladim stručnjacima koji mogu da ponude nešto novo i izvanredno.

Na velika vrata uveo modernizam

Najviše domete Dragiša Brašovan dostiže krajem tridesetih godina. Njegova triologija koju smo pomenuli na samom početku teksta naročita je potvrda njegovog dara i inovativnosti. Komanda je oblikom podržavala formu dvomotornog aviona-bombardera, BIGZ je gabaritima nadmašio sve što je dotad postojalo u Beogradu, a Dunavska banovina ličila je na rečni brod koji se smestio u srcu srpske Atine.

Nakon odlaska iz Zrenjanina, nije ga sasvim zaboravio

Štaviše, 1923. Brašovan je radio na izradi projekta Fabrike lampi, potom, na rekonstrukciji i adaptaciji enterijera pozorišta. Naredne godine (1924) se, po njegovim planovima, gradio Sokolski dom, a 1926. i  vila na obali Begeja čiji je vlasnik dr Zoltan Perišić.

Ipak, situacija danas je takva da samo tri građevene potvrđuju njegovo prisustvo u našem gradu: Sokolski dom, palata Zadružne banke i kuća Slavka Župunskog.

Trenutno stanje sa Palatom Zadružne banke (Dom sindikata) je takvo da je počela obnova krova i krovne konstrukcije ovog zdanja, što je veoma lepa i bitna informacija.

Sokolski dom je danas u relativno dobrom stanju, a vlasnici u skladu sa svojim mogućnostima trude se oko održavanja. Međutim, potrebno je restaurirati oštećene skulpture na pilonima.

Kuća dr Slavka Župunskog takođe je u fazi konzervatorsko-restauratorskih radova zahvaljujući kojima će se ovaj objekat zaštiti od propadanja. U planu je da se on, po završetku radova, pretvori u izložbeno-muzejski prostor.